2.42 Koju je ulogu imala Crkva u prosvjetiteljstvu?
U sedamnaestom stoljeću, znanstveni razvoj doveo je do pitanja i o vjeri. Za prosvjetitelje, istinite su samo izjave koje bi se mogle racionalno dokazati. Crkva i papa su snažno napadani.
Racionalizam je usredotočen na ljudsku misao. (Netočan) zaključak bio je da se Božje otkrivenje i kršćanstvo moraju odbaciti. Ipak, vjera i znanost mogu biti savršeno usklađeni! Ponekad je to razdoblje imalo pozitivan utjecaj na Crkvu. U nekim protestantskim zemljama prosvjetiteljstvo je dovelo do više vjerske slobode za katolike i druge, ali istodobno su se dogodile strahote Francuske revolucije, koja se također temeljila na prosvjetiteljstvu.
Papa Benedikt XVI., Obraćanje rimskom sjemeništu, 20. veljače 2009.
Mi smo stvorenja, stoga ovisna o Stvoritelju. U doba prosvjetiteljstva, ateizam se posebno pojavio kao ovisnost od koje je trebalo osloboditi sebe. U stvarnosti, međutim, bila bi samo kobna ovisnost da je ovaj Bog Stvoritelj tiranin, a ne dobro biće samo ako bi bio poput ljudskih tirana. Ako nas umjesto toga ovaj Stvoritelj voli i naša ovisnost znači biti u prostoru njegove ljubavi, u tom slučaju je upravo ovisnost sloboda. [Papa Benedikt XVI., Obraćanje rimskom sjemeništu, 20. veljače 2009.]
