4.12 Što je milost?
Milost je Isusov dar za nas, dar koji nam donosi život (Iv 1,17). Svojom milošću Bog nam pomaže vjerovati, stupiti u prijateljstvo s Bogom i živjeti kao kršćani.
Milost mijenja naš stav prema svijetu: mnoge stvari koje se često čine toliko važnim (novac, imetak, moć, tvoja karijera), odjednom su manje važne. I druge stvari postaju važnije, poput ljubav prema Bogu i bližnjemu.
Što je to milost?
Pod milošću podrazumijevamo Božju slobodnu i blagohotnu pomoć, njegovu pomažuću dobrotu, životnu snagu koja od njega dolazi. Bog se prema nama potpuno okreće po križu i uskrsnuću i podjeljuje nam svoju milost. Milost je sve što nam Bog daruje, bez i naše najmanje zasluge.
“Milost je”, veli papa Benedikt XVI., “biti pogledan od Boga, biti dotaknut njegovom ljubavlju.” Milost nije nikakva stvar, nego Božje samodarivanje čovjeku. Bog ne daje ništa manje doli sebe sama. U milosti smo u Bogu. [Youcat 338]
Što je milost koja opravdava?
Milost je nezaslužen Božji dar kojim nas čini dionicima svoga trojstvenog života i sposobnima da djelujemo iz ljubavi prema njemu. Naziva se i trajna (habitualna) ili posvetna (posvećujuća) ili pobožanstvenjujuća milost, jer nas posvećuje i pobožanstvenjuje. Ona je nadnaravna, jer potpuno ovisi o nezasluženoj Božjoj inicijativi i nadmašuje sposobnost razuma i ljudskih sila. Ona, dakle, izmiče našemu iskustvu. [KKKC 423]
Koje su druge vrste milosti?
Osim trajne (habitualne) milosti postoje još: djelatne milosti (darovi prema okolnostima), sakramentalne milosti (darovi vlastiti svakome sakramentu), posebne milosti ili karizme (kojima je svrha opće dobro Crkve), među kojima su staleške milosti koje prate vršenje služba u krilu Crkve i odgovornih dužnosti života. [KKKC 424]
Što Božja milost čini u nama?
Božja nas milost uvodi u unutarnji život trojedinoga Boga, u izmjenu ljubavi Oca, Sina i Duha Svetoga. Čini nas sposobnima da živimo u Božjoj ljubavi i da iz te ljubavi djelujemo.
Milost nam je ulivena odozgo i ne da se objasniti s onim što proizlazi od svijeta (nadnaravna milost). Ona nas čini – prije svega po krštenju – djecom Božjom i baštinicima neba (posvećujuća ili pobožanstvenjujuća milost). Daruje nam unutarnju naklonost prema dobru (habitualna milost). Milost nam pomaže da upoznamo, hoćemo i činimo sve što nas vodi prema dobru, prema Bogu i u nebo (aktualna milost). Milost se na poseban način daruje u →SAKRAMENTIMA koji su po volji našega Spasitelja osobita mjesta susreta s Bogom (sakramentalna milost). Milost se pokazuje i u posebnim milosnim darovima, koji su dani pojedinim kršćanima (→KARIZME) ili u osobitim pomoćima koje su obećane osobama u braku, zaređenim osobama i onima koji su u duhovnomu staležu (staleška milost). [Youcat 339]
Sv. Ciprijan, Gospodnja molitva
Molimo i zahtjevamo da se Božja volja izvrši u nama. Da bi se to moglo učiniti u nama, potrebna je Božja volja, to jest njegova pomoć i zaštita, jer nitko nije snažan svojim vlastitim snagama, ali je siguran voljom i milosrđem Božjim. [Sv. Ciprijan, Gospodnja molitva, 14. poglavlje (ML 4, 528)]
