4.45 Je li socijalni nauk Crkve briga za siromašne?
Svako ljudsko biće stvoreno je od Boga i zaslužuje našu brigu i ljubav. Osnova za velik dio socijalnog rada Crkve kroz vijekove bila je Isusova posebna pažnja prema siromašnim, ranjivim, bolesnim i usamljenim ljudima i drugima kojima je potrebna pomoć.
Isus nas također poziva da se brinemo za bližnjega. Ovo je načelo temelj katoličkog društvenog učenja, koje se može pratiti i do samog Isusa. U svakom su se razdoblju isti principi dobročinstva morali primjenjivati na različit način. Stalno je potrebna pažnja ljudskom dostojanstvu i pravednoj raspodjeli bogatstva i rada.
Što je sadržaj socijalnoga nauka Crkve?
Socijalni nauk Crkve, kao organski razvoj evanđeoske istine o dostojanstvu ljudske osobe i o njegovoj društvenoj dimenziji, sadrži načela za razmišljanje, oblikuje mjerila za prosuđivanje te pruža pravila i smjernice za djelovanje. [KKKC 509]
Zašto Katolička Crkva ima vlastiti društveni nauk?
Zato što svi ljudi, kao Božja djeca, posjeduju jedincato dostojanstvo, Crkva se svojim društvenim naukom zalaže da to ljudsko dostojanstvo na društvenomu području ostvare svi ljudi. Ona ne želi biti skrbnikom politici ili gospodarstvu. Gdje je, međutim, u politici ili gospodarstvu povrijeđeno ljudsko dostojanstvo, Crkva se mora uplesti.
“Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našega vremena, osobito siromašnih i svih koji trpe, jesu radost i nada, žalost i tjeskoba i Kristovih učenika” (Drugi vatikanski sabor, GS). U svojemu društvenom nauku Crkva konkretizira ovu rečenicu. I pita se: kako možemo preuzeti odgovornost za postignuće dobra i za pravedno ponašanje svih, pa i nekršćana? Kako mora izgledati pravilno oblikovanje ljudskoga zajedništva u političkim, gospodarskim i društvenim institucijama? U svojemu zalaganju za pravednost Crkva se upravlja onom ljubavlju na koju je upućuje ljubav Kristova prema ljudima. [Youcat 438]
Papa Benedikt XVI., Ljubav u istini, br. 2
Milosrđe je u središtu društvene doktrine Crkve. Svaka odgovornost i svako opredjeljenje izneseno u toj doktrini proizlazi iz dobročinstva koje je, prema Isusovom nauku, sinteza cjelokupnog Zakona (usp. Mt 22,36-40). Daje stvarnu suštinu osobnom odnosu s Bogom i sa susjedom; to je princip ne samo mikro-odnosa (s prijateljima, članovima obitelji ili unutar malih skupina) već i makro-odnosa (socijalnih, ekonomskih i političkih). Za Crkvu, poučenu evanđeljem, milosrđe je sve. [Papa Benedikt XVI., Ljubav u istini, br. 2]
