4.28 Je li u redu pobaciti?
Vrlo je žalosno kad se majka osjeća primoranom učiniti pobačaj. Pobačaj je namjerni prekid trudnoće. To nije u redu, jer se odnosi na namjerno okončanje ljudskog života. Svaki pobačaj uključuje smrt djeteta.
Iako je još uvijek sićušan, zametak je ljudsko biće s dostojanstvom i pravima. Kao i svaki muškarac ili žena, i ova mala osoba ima pravo na svoj život. Taj život započinje u trenutku kada jajnu stanicu oplodi spermatozoid. Od tog trenutka nadalje, embrij je jedinstvena osoba koja ima pravo na brigu i zaštitu svojih roditelja i sigurno okruženje za odrastanje.
Što zabranjuje peta zapovijed?
Peta zapovijed, kao ono što se teško protivi moralnome zakonu, zabranjuje:
- izravno i hotimično čovjekoubojstvo, kao i sudjelovanje u njemu
- izravan pobačaj (čedomorstvo), koji je željen bilo kao cilj, bilo kao sredstvo, kao i sudjelovanje u pobačaju, pod kaznom izopćenja, jer se ljudsko biće već od njegova začeća mora poštivati i najbrižnije štititi u njegovoj cjelovitosti
- izravnu eutanaziju, koja se sastoji u činu ili propustu kojim se okončava život prikraćenima, bolesnima ili osobama na smrt
- samoubojstvo i dragovoljno sudjelovanje u njemu, jer ono je teška uvrjeda ispravne ljubavi prema Bogu, prema sebi i bližnjemu: pri tome odgovornost može biti povećana zbog sablazni ili smanjena zbog psihičkih poremećaja i teških strahova. [KKKC 470]
Zašto je pobačaj u bilo kojemu stupnju razvoja zametka nedopušten?
Od Boga darovani ljudski život izravno je Božje vlasništvo; od prvoga je trenutka svet i zaštićen od bilo kakva ljudskoga zahvata. “Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčine izađe, ja te posvetih” (Jr 1,5).
Samo je Bog gospodar života i smrti. Čak ni “moj” život ne pripada meni. Svako dijete od začeća ima pravo na život. Od samoga početka nerođeni je čovjek osoba u čija se prava nitko izvana nema pravo miješati, nijedna država, nijedan liječnik, čak ni otac ni majka. Jasnoća Crkve nije nikakav nedostatak milosrđa; ona time mnogo više želi upozoriti na ispravljanje štete koja se takvim postupcima nanosi nevino ubijenoj djeci, njihovim roditeljima i čitavu društvu. Među prvim zadaćama države jest štititi nevini život. Ako se država odrekne te obveze, sama potkopava temelje pravne države. [Youcat 383]
Papa Ivan Pavao II, Evanđelje života, br. 61
Tekstovi Svetog pisma nikada se ne bave pitanjem namjernog pobačaja, pa ga stoga izravno i posebno ne osuđuju. Ali oni pokazuju toliko veliko poštovanje prema ljudskom biću u majčinoj utrobi da kao logičnu posljedicu zahtijevaju da se Božja zapovijed "Ne ubij" proširi i na nerođeno dijete... Kroz dvije tisuće godina staru kršćansku povijest, ovu istu doktrinu su neprestano podučavali crkveni naučitelji i njezini pastiri i liječnici. Čak i znanstvene i filozofske rasprave o preciznom trenutku ulijevanja duhovne duše nikada nisu iznjedrile nikakvo oklijevanje oko moralne osude pobačaja. [Papa Ivan Pavao II, Evanđelje života, br. 61]
