1.2 Sad ozbiljno, je li se sve to s Adamom i Evom zaista dogodilo?

Da. Čovjek je vrhunac stvaranja jer ga je Bog stvorio na svoju sliku (Post 1,27).

Stvaranje čovjeka bitno se razlikuje od stvaranja bilo kojeg drugog živog bića. Čovjek je osoba, to znači da se može svojom voljom i razumom opredijeliti za ljubav ili protiv ljubavi. [Youcat 56]

Ona poučava opću namjenu i raspodjelu te privatno vlasništvo dobara i poštivanje osoba, njihovih dobara i cjelovitosti stvorenja. Na ovoj zapovijedi Crkva temelji i svoj socijalni nauk koji podrazumijeva ispravno djelovanje u gospodarskim poslovima, u društvenomu i političkom životu, pravo i dužnost na ljudski rad, pravednost i solidarnost među narodima, ljubav prema siromasima. [KKKC 506]

Mi ispunjavamo Božju zapovijed u pogledu stvaranja kada se brinemo za zemlju, za njene biološke zakone, za raznolikost vrsta, za prirodne ljepote i za očuvanje resursa, kao za životni prostor i čuvamo ga, tako da i buduće generacije mogu živjeti dobro na zemlji.

U Knjizi postanka stoji: “Plodite se i množite i napunite zemlju i sebi je podložite! Vladajte ribama u moru i pticama u zraku i svim živim stvorovima što puze po zemlji!” (Post 1,28 ). Pod “vladanjem nad zemljom” ne podrazumijeva se apsolutno pravo samovoljna raspolaganja živom i neživom prirodom, životinjama i biljkama. Biti stvoren na sliku Božju znači da čovjek treba brinuti za Božja stvorenja kao pastir i čuvar. Jer, također stoji: “Gospodin, Bog, uzme čovjeka i postavi ga u Edenski vrt, da ga obrađuje i čuva” (Post 2,15). [Youcat 436]

Životinje su naša sustvorenja koja trebamo voljeti i njima se radovati, kao što se Bog raduje njihovu postojanju.

Sve su životinje Božja stvorenja koja osjećaju. Grijeh je mučiti ih, činiti da pate i bezrazložno ih ubijati. Ipak, ne smije se ljubav prema životinjama pretpostaviti ljubavi prema ljudima. [Youcat 437]

Jer je stvaranje temelj svih spasenjskih nauma Božjih, očituje Božju svemoguću i mudru ljubav, prvi je korak prema savezu jedinoga Boga s njegovim narodom, početak je povijesti spasenja koja dostiže vrhunac u Kristu, prvi je odgovor na čovjekova temeljna pitanja glede vlastita podrijetla i vlastite svrhe. [KKKC 51]

Ne. Rečenica „Bog je stvorio svijet“ nije zastarjela prirodoznanstvena tvrdnja. Radi se o teološkomu izričaju, dakle o izričaju o božanskom smislu (theos = Bog, logos = smisao) i podrijetlu stvari.

Izvještaj o stvaranju nije nikakav prirodoznanstveni model koji objašnjava početak svijeta. “Bog je stvorio svijet” teološki je izričaj u kojemu se radi o odnosu između Boga i svijeta. Bog je htio da svijet bude; on ga podupire i vodi potpunu ostvarenju. Biti stvoren jest trajna značajka stvorenja i temeljna istina o njima. [Youcat 41]

Sam Bog, koji je s onu stranu vremena i prostora, stvorio je svijet ni iz čega i sve što jest pozvao u postojanje. Sve što jest o Bogu ovisi i samo zato što postoji jer Bog hoće da bude.

Stvaranje svijeta je na određeni način “zajedničko djelo” Trojstvenog Boga. Otac je Stvoritelj, Svemogući. Sin je smisao i srce svijeta: “Sve je po njemu i za njega stvoreno” (Kol 1,16). Tek kada upoznamo i razumijemo Krista, znamo zašto je svijet dobar: jer je usmjeren prema cilju: Božjoj istini, dobroti i ljepoti. Duh Sveti drži sve na okupu; on je onaj “koji oživljuje” (Iv 6,63). [Youcat 44]

U slikovitu prikazu radnog tjedna, koji je okrunjen danom počinka (Post 1,1- 2,3), pokazuje se kako su stvorena dobra, lijepa i mudro uređena.

Iz simbolizma stvaranja “u šest dana” mogu se zaključiti važne temeljne tvrdnje: 1. Nema ništa što nije od Stvoritelja pozvano u postojanje. 2. Sve što jest, na svoj je način dobro. 3. I ono što je postal zlo, ima dobru jezgru. 4. Stvorena bića i stvari upućeni su jedni na druge i jedni za druge. 5. Stvaranje u svojemu redu i skladu održava Božju dobrotu i ljepotu koja ih posve nadilazi. 6. Među stvorenjima postoji stupnjevitost: čovjek je iznad životinja, životinje iznad biljaka, biljke iznad nežive materije. 7. Sve je stvorenje usmjereno prema velikomu slavlju kada će Krist svijet privesti k sebi i Bog biti sve u svemu. [Youcat 46]

Božji odmor od rada upućuje na dovršenje stvaranja, koje se nalazi s onu stranu ljudskih nastojanja.

Koliko god čovjek svojim radom bio suradnik Božji (usp. Post 2,15), ipak svojim trudom ne može spasiti svijet. Svrha je stvaranja “novo nebo i nova zemlja” (Iz 65,17), koji će nam biti darovani otkupljenjem. Tako je nedjeljni odmor, koji je predokus nebeskoga odmora, više od rada koji nas na njega pripravlja. [Youcat 47]

“Svijet je stvoren na slavu Božju.” (Prvi vatikanski sabor)

Nema drugoga razloga stvaranja osim ljubavi. U njemu se pokazuju Božja čast i slava. Zato Boga slaviti ne znači pljeskati mu. Uostalom, čovjek nije promatrač djela stvaranja. Za njega “hvaliti” Boga znači svoje biće zahvalno uskladiti sa svim stvorenjem. [Youcat 48]