1.3 Evolucija ili stvaranje?
Čini se da je ljusko tijelo evoluiralo. Međutim, kao ljudska bića, mi se u osnovi razlikujemo od životinja. Dok su životinje zadovoljne onim što jesu, ljudi traže krajnju sreću i nezadovoljni su samo s konačnim, stvorenim stvarima.
Naša djelomično apstraktna želja za konačnom srećom, koja nadilazi ono što možemo vidjeti ovdje i sada, podupire ideju da imamo besmrtnu dušu. Naše nas duše čine osobama koje jesmo i omogućava nam da svjesno biramo dobro ili zlo. Našu dušu je stvorio Bog. Evolucija se bavi tijelom. Priča o stvaranju daje nam uvid u ono što je smješteno u tijelu, a to je duša. Oboje je potrebno, ako želimo bolje razumjeti svijet onako kako ga je Bog stvorio.
Zašto je važno ispovjediti „U početku stvori Bog nebo i zemlju“ (Post 1, 1)?
Jer je stvaranje temelj svih spasenjskih nauma Božjih, očituje Božju svemoguću i mudru ljubav, prvi je korak prema savezu jedinoga Boga s njegovim narodom, početak je povijesti spasenja koja dostiže vrhunac u Kristu, prvi je odgovor na čovjekova temeljna pitanja glede vlastita podrijetla i vlastite svrhe. [KKKC 51]
Može li se vjerovati u Stvoritelja i prihvaćati evolucija?
Da. Vjera je otvorena prema saznanjima i prema hipotezama prirodnih znanosti.
Teologija nema prirodnoznanstvene kompetencije, prirodne znanosti nemaju teološke kompetencije. Prirodne znanosti ne mogu dogmatski isključiti da u prirodi postoje procesi usmjereni prema cilju; vjera, s druge strane, ne može definirati kako se to u prirodnim razvojnim procesima konkretno ostvaruje. Kršćanin može prihvatiti teoriju evolucije kao koristan model objašnjenja, ukoliko ne upadne u evolucionističko praznovjerje koje čovjeka vidi samo kao slučajni proizvod bioloških procesa. → EVOLUCIJA pretpostavlja da postoji nešto što se može razvijati. Odakle je to “nešto”, time nije ništa rečeno. Ne može se biologijski odgovoriti na pitanja o postojanju, bitku, dostojanstvu, svrsi, smislu i razlogu postojanja svijeta i čovjeka. Kako evolucionizam s jedne strane, tako i → KREACIONIZAM s druge strane prelaze svoje granice. Kreacionisti naivno doslovno tumače biblijske podatke (npr. Koliko je Zemlja stara, stvaranje u šest dana i sl.). [Youcat 42]
Kako su u čovjeku duša i tijelo sjedinjeni?
Ljudska je osoba istodobno tjelesno i duhovno biće. Duh i tvar u čovjeku tvore jednu jedinu narav. Ovo je jedinstvo tako duboko da zahvaljujući duhovnome počelu, duši, tvarno tijelo postaje ljudskim i živim tijelom te je dionik dostojanstva slike Božje. [KKKC 69]
Što je to duša?
Duša je ono što svakoga pojedinog čovjeka čini čovjekom: njegovo duhovno životno počelo, ono što mu je najnutarnije. Duša čini da materijalno tijelo bude živo, ljudsko tijelo. Po duši je čovjek biće koje može reći „ja“ te pred Bogom stajati kao nezamjenjiv pojedinac.
Čovjek je duhovno i tjelesno biće. Čovjekov je duh više od tjelesne funkcije i ne može ga se protumačiti na temelju čovjekova materijalnoga ustrojstva. Razum nam veli: mora postojati duhovni princip koji je tijelom povezan, ali ipak s njim nije identičan. Zovemo ga “duša”. Iako se duša znanstveno ne može “dokazati”, čovjek se ne može pojmiti kao duhovno biće bez prihvaćanja toga duhovnog ljudskog principa, koji nadilazi materiju. [Youcat 62]
Odakle čovjeku duša?
Ljudska je duša neposredno od Boga stvorena, a nisu je „načinili“ roditelji.
Ljudska duša ne može biti proizvod evolucijskoga razvoja materije ni plod genetičkoga spajanja oca i majke. Tajna da svaki čovjek dolazi na svijet kao jedincata, duhovna osoba, navodi Crkvu da kaže: Bog mu daje dušu koja ne umire ni kada čovjek u smrti izgubi svoje tijelo da bi ga u uskrsnuću ponovno našao. Reći: Imam dušu, znači: Bog me nije stvorio samo kao biće, nego kao osobu i pozvao me je na odnos sa sobom koji ne će imati svršetka. [Youcat 63]
Minucije Feliks, Pismo Oktaviju
Bog svojom riječju stvara sve što jest, raspoređuje ih prema svojoj mudrosti i usavršava ih svojom dobrotom... stvarnom veličinom koju zna samo On. Naša inteligencija je previše ograničena da bi ga shvatila. [Minucije Feliks, Pismo Oktaviju, 18 (ML 3, 290 )]
