All Questions
prev
Prethodna:1.27 Što je to savez? I koji je Božji plan spasenja?
next
Sljedeći:1.29 Nije li Isus bio zapravo samo dobra osoba i mudri guru?

1.28 Zašto je Isus morao umrijeti takvom užasnom smrću?

Što je Isus učinio za nas?

Isus je umro strašnom, bolnom i neljudskom smrću na križu. S jedne strane, On je Sin Božji; s druge strane, patio je kao ljudsko biće i doživljavao je bol i strah. Svojom patnjom i smrću, Isus nas je otkupio od smrti i zadobio nam oproštenje za sve grijehe.

Isus je svojom strašnom smrću dokazao da je istinski govorio u ime Boga Oca, a Bog je to potvrdio Isusovim uskrsnućem. Kroz svoj život, Isus nam je pokazao da voli ljude. Ovu ljubav prema nama posebno je pokazao na križu, gdje je preuzeo sve naše grijehe na sebe (Heb 9,28)Heb 9,28:"tako i Krist: jednom se prinese da grijehe mnogih ponèse, a drugi će se put – bez obzira na grijeh – ukazati onima koji ga iščekuju sebi na spasenje".

Budući da je patio i umro umjesto nas, Isus nas je pomirio s Bogom. Uništio je grijeh kako bismo mi mogli živjeti zauvijek.
The Wisdom of the Church

Koji su učinci Kristove žrtve na Križu?

Isus je slobodno prikazao svoj život kao žrtvu pomirnicu, tj. zadovoljštinu za naše grijehe s potpunim posluhom svoje ljubavi sve do smrti. Ta “ljubav do kraja” (Iv 13,1) Božjega Sina s Ocem pomiruje čitavo čovječanstvo. Kristova vazmena žrtva, dakle, ljude otkupljuje na jedinstven, savršen i konačan način i otvara im pristup u zajedništvo s Bogom. [KKKC 122]

Zašto nas je Isus morao otkupiti baš na križu?

Križ, na kojemu je Isus bez ikakve krivnje okrutno smaknut, mjesto je najvećega poniženja i napuštenosti. Isus, naš Otkupitelj, izabrao je križ da ponese krivnju svijeta i pretrpi patnju svijeta. Tako je, svojom potpunom ljubavlju, ponovno priveo svijet Bogu.

 

Bog nam nije mogao svoju ljubav zornije pokazati nego kada se za nas u obličju Sina dao prikovati na križ. Križ je u starini bio najsramotniji i najokrutniji način smaknuća. Rimskoga se građanina nije smjelo razapeti, pa ma što skrivio. Tako je Bog ušao u najdublje ljudske patnje. Otada nitko ne može reći: “Bog ne zna kako patim!” [Youcat 101]

 

Zašto Isus poziva svoje učenike da uzmu svoj križ?

Pozivajući svoje učenike da uzmu svoje križ i da ga slijede Isus svojoj otkupiteljskoj žrtvi želi pridružiti one iste koji su njezini prvi korisnici. [KKKC 123]

Zašto i mi u svojemu životu trebamo prihvatiti patnju i tako “uzevši na sebe svoj križ”, slijediti Isusa?

Kršćanin ne treba tražiti trpljenje, ali tamo gdje je suočen s neizbježnom patnjom, ona za njega može dobiti smisao ako svoje patnje pridruži Kristovim patnjama: “Krist je trpio za vas i ostavio vam primjer da idete stopama njegovim” (1 Pt 2,21).

 

Isus reče: “Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom” (Mk 8,34). Kršćani imaju poslanje da ublaže patnju u svijetu. Pa ipak, i dalje će biti patnje. U vjeri možemo vlastitu patnju prihvatiti, a tuđu patnju dijeliti. Na taj se način ljudska patnja sjedinjuje s otkupiteljskim patnjama Kristovim i tako postaje dijelom božanske snage koja svijet preobražava na bolje. [Youcat 102]

 

Što znači: Isus je “jedinorođeni Sin Božji”?

Kada Isus za sebe veli da je “jedinorođeni Sin Božji” (jedini Sin, ili jedini rođeni Sin, Iv 3,16) i kada to svjedoče Petar i ostali, time se želi reći da je među svim ljudima samo Isus više od samoga čovjeka, to jest da je u jedincatu odnosu s Bogom, svojim Ocem.

 

Na mnogim mjestima NOVOGA ZAVJETA (Iv 1,14.18; 1 Iv 4,9; Heb 11,17 i dr.) Isus je nazvan “Sin”. Kod krštenja i preobraženja glas s neba naziva Isusa “ljubljeni Sin”. Isus otkriva učenicima svoj jedinstveni odnos s Ocem na nebesima: “Sve je meni predao Otac moj i nitko ne pozna Sina doli Otac, niti tko pozna Oca doli Sina, i onaj kome Sin hoće objaviti” (Mt 11,27). Da je Isus doista Sin Božji, dolazi na vidjelo u uskrsnuću. [Youcat 74]

 

This is what the Church Fathers say

Sv. Polikarp, Pismo Filipljanima, 8. poglavlje, 1. redak

Ustrajmo u nadi i jamstvu naše pravednosti, a to je Isus Krist, on koji u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo [križa] da umrijevši grijesima pravednosti živimo (1 Pt 2,24). On koji grijeha ne učini nit mu usta prijevaru izustiše (1 Pt 2,22); ali zbog nas, da živimo u njemu, on je sve izdržao. [Sv. Polikarp, Pismo Filipljanima, 8. poglavlje, 1. redak (MG 5, 1012)]