4.21 Zašto izabrati celibate ako su ljudi stvoreni za brak?

U Crkvi po božanskome ustanovljenu postoje sveti službenici koji su primili sakrament reda i tvore crkvenu hijerarhiju. Drugi se zovu laici. Ima i među jednima i među drugima onih koji se posvećuju na poseban način Bogu zavjetovanjem evanđeoskih savjeta: čistoće u beženstvu, siromaštva i poslušnosti. [KKKC 178]

To je oblik života priznat od Crkve. To je Slobodan odgovor na poseban Kristov poziv kojim se osobe potpuno posvećuju Bogu i teže prema savršenstvu ljubavi po nadahnuću Duha Svetoga. To je posvećenje obilježeno vršenjem evanđeoskih savjeta. [KKKC 192]

Posvećeni život sudjeluje u poslanju Crkve po punu predanju Kristu i braći, svjedočeći nadu kraljevstva nebeskoga. [KKKC 193]

Za biskupstvo se uvijek traži celibate. Za prezbiterat u latinskoj Crkvi redovito se izabiru neoženjeni vjernici koji namjeravaju obdržavati celibat “radi kraljevstva nebeskoga” (Mt 19,12); u istočnim Crkvama nakon primljenoga reda nije dopuštena ženidba. Trajnome đakonatu mogu pristupiti i već oženjeni muškarci. [KKKC 334]

U Crkvi su →LAICI i klerici (→KLER). Kao djeca Božja svi su istoga dostojanstva. Oni imaju jednakovrijedne, ali različite zadaće. Poslanje je laika da u svemu svijetu izgrađuju kraljevstvo Božje. Njima su dodijeljeni posvećeni službenici (klerici) s poslanjem crkvenoga vodstva, pouke i posvećivanja. U oba životna stanja ima kršćana koji se na poseban način, u beženstvu, siromaštvu i poslušnosti, stavljaju Bogu na raspolaganje (npr. redovnici i redovnice).
 

Svaki je kršćanin dužan vlastitim životom svjedočiti evanđelje. Međutim, Bog je svakomu čovjeku dao njegov vlastiti put. Jednoga šalje kao →LAIKA da izgrađuje kraljevstvo Božje u obitelji i u zvanju u svijetu. Za to mu u krštenju i →POTVRDI daje potrebne darove Duha Svetoga. Druge poziva na pastirsku službu; oni trebaju voditi, poučavati i posvećivati narod. Tu zadaću nitko ne može sam sebi prisvojiti, sam ga Bog mora poslati te mu po ređenju dati svoju božansku snagu za izvršenje poslanja. Tako može djelovati u Kristovo ime i podjeljivati →SAKRAMENTE. [Youcat 138]

Bog je ljubav. On čezne za našom ljubavlju. Jedan način predanja Bogu u ljubavi jest živjeti poput Isusa – naime, u siromaštvu, čistoći i poslušnosti. Tko tako živi, slobodan je glavom, srcem i rukama za Boga i ljude.
 

Uvijek nanovo susrećemo ljude koji su dopustili da ih Isus potpuno zahvati, tako da “radi kraljevstva Božjega” (Mt 9,12) sve daju za Boga – čak i tako lijepe darove kao što su posjed, samopredjeljenje i bračna ljubav. Takav život, po →EVANĐEOSKIM SAVJETIMA, u siromaštvu, →ČISTOĆI i poslušnosti, svim kršćanima pokazuje da ovaj svijet nije sve. Ljudi će konačno biti sretni tek kada se s božanskim Zaručnikom susretnu “licem u lice”. [Youcat 145]

Isus je živio u celibatu, čime je htio očitovati svoju nepodijeljenu ljubav prema Bogu Ocu. Preuzeti način Isusova života i živjeti u beženstvu i →ČISTOĆI “radi kraljevstva nebeskoga” (Mt 19,12) već je od Isusova vremena znak ljubavi, nepodijeljena predanja Gospodinu i potpune spremnosti na služenje. Rimokatolička Crkva ovakav način života zahtijeva od svojih →BISKUPA i →SVEĆENIKA, a katoličke istočne Crkve samo od svojih biskupa. 
 

Celibat, veli papa Benedikt, ne može značiti “ostati bez ljubavi, nego mora značiti dopustiti da me zahvati strast za Bogom”. →SVEĆENIK kao onaj koji živi u celibate treba biti plodan jer predstavlja Božje i Isusovo očinstvo. Dalje veli Papa: “Krist treba svećenike, zrele i hrabre, sposobne živjeti pravo duhovno očinstvo.” [Youcat 258]