2.25 Kako je započeo monaški život?
Među prvim kršćanima već su postojali ljudi, koji su odabrali život molitve, strogosti, apstinencije (celibat) i pomaganja svojim bližnjima. Kad su progoni i mučeničke smrti većinom prestale, ljudi su počeli tražiti druge načine da svoj život daju Bogu.
Neki redovnici odlučili su živjeti kao pustinjaci u pustinji (npr. u današnjem Egiptu i Siriji). Oko 325. godine, neki pustinjaci počeli su živjeti u zajednici, u kojoj su bili poslušni svom nadređenom. Ovo je početak monaškog života. U kasnijim godinama, uspostavljeni su muški i ženski vjerski redovi. Osim za molitveni život, ove su Bogu posvećene osobe koristile vrijeme za proučavanje, medicinu, poljoprivredu i pisanje knjiga.
Ivan Pavao II., Očevi Crkve, br. 2
[Pismo svetog Bazilija] koristili su razni pisci monaških pravila, čak i Sv. Benedikt, koji je Bazilija smatrao svojim učiteljem... Zbog toga mnogi misle da je bitna struktura života Crkve, monaštvo, bila koju je osnovao sveti Bazilije. Ako ništa drugo, njegov je doprinos bio presudan za definiranje specifičnije prirode samostanskog života. [Ivan Pavao II., Očevi Crkve, br. 2]
