2.8 Tko je nuncij?

Pomazanje Duha obilježava prezbitera neizbrisivim duhovnim biljegom, suobličuje ga Kristu svećeniku i osposobljuje ga da djeluje u ime Krista Glave. Budući da je suradnik biskupskoga reda, posvećuje se za propovijedanje evanđelja, za slavljenje bogoslužja, poglavito euharistije, iz koje crpi snagu za svoje služenje, te da vjernicima bude pastir. [KKKC 328]

Sva tri stupnja sakramenta reda podjeljuju se biskupovim polaganjem ruku na glavu ređenika nakon čega biskup izgovara svečanu posvetnu molitvu. Njome biskup za ređenika od Boga moli posebno izlijevanje Duha Svetoga i njegovih darova potrebnih za dotičnu službu. [KKKC 331]

Na valjano ređene biskupe, kao nasljednike apostola, spada dijeljenje svih triju stupnjeva sakramenta reda. [KKKC 332]

Valjano ga može primiti samo kršteni muškarac: Crkva se drži vezanom tim izborom samoga Gospodina. Nitko ne može polagati pravo na primanje sakramenta reda, nego ga crkvena vlast treba držati prikladnim za službu. [KKKC 333]

Za biskupstvo se uvijek traži celibate. Za prezbiterat u latinskoj Crkvi redovito se izabiru neoženjeni vjernici koji namjeravaju obdržavati celibate “radi kraljevstva nebeskoga” (Mt 19,12); u istočnim Crkvama nakon primljenoga reda nije dopuštena ženidba. Trajnome đakonatu mogu pristupiti i već oženjeni muškarci. [KKKC 334]

Sakrament svetoga reda ima tri stupnja: →BISKUP (episkopat), →SVEĆENIK (prezbiterat), →ĐAKON (đakonat). [Youcat 251]

U biskupskomu ređenju na svećenika se prenosi punina sakramenta svetoga reda. On tako postaje zaređen (posvećen) za nasljednika →APOSTOLA i ulazi u zajedništvo biskupskoga zbora. Zajedno s ostalim →BISKUPIMA i →PAPOM od sada postaje odgovoran za čitavu Crkvu. Na osobit način u Crkvi su mu povjerene službe naučavanja, posvećivanja i upravljanja.

Biskupska je služba vlastita pastirska služba u Crkvi budući da počinje sve tamo od →APOSTOLA, Isusovih prasvjedoka, i nastavlja se u pastirskoj službi koju je Krist povjerio apostolima. I →PAPA je →BISKUP, ali prvi među njima i glava biskupskoga zbora. [Youcat 252]

Kršćanin se katolik osjeća povezan sa svojim BISKUPOM; biskup je za njega postavljen kao Kristov namjesnik. Ukoliko vrši svoju pastirsku službu u zajedništvu sa →SVEĆENICIMA i →ĐAKONIMA i svojim posvećenim pomoćnicima, on je vidljivi princip i temelj mjesne Crkve (biskupije ili dijeceze). [Youcat 253]

Kod svećeničkoga ređenja BISKUP zaziva Božju snagu na ređenika, koja mu utiskuje neizbrisiv biljeg, što ga nikada ne će ostaviti. Kao biskupov suradnik →SVEĆENIK će naviještati riječ Božju, dijeliti →SAKRAMENTE i prije svega slaviti svetu →EUHARISTIJU.

Kod svete mise obred svećeničkoga ređenja započinje s pozivom kandidata po imenu. Nakon →BISKUPOVE propovijedi budući →SVEĆENIK obećava poslušnost biskupu i njegovim nasljednicima. Samo se ređenje događa biskupovim polaganjem ruku i njegovom molitvom. [Youcat 254]

Đakonskim se ređenjem postavlja kandidata u vlastitu službu unutar sakramenta svetoga reda. Đakon predstavlja Krista koji “nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge” (Mt 20,28). U liturgiji ređenja veli se: “→ĐAKON je u službi riječi, oltara i ljubavi, na služenje svima.”

Praslika →ĐAKONA je sv. Stjepan prvomučenik. Kada su →APOSTOLI u jeruzalemskoj zajednici osjetili da ih nadilaze mnoge karitativne obveze, postavili su sedmoricu muškaraca “za službu stolova”, koje su zatim posvetili, na koje su položili ruke. Stjepan, prvi spomenut, djelovao je “pun milosti i snage” za novu vjeru i za siromahe u zajednici. Nakon što je đakonat tijekom stoljeća bio samo jedna stepenica na putu do svećeništva, danas je ponovno i kao samostojni poziv za one koji žive u beženstvu, kao i za oženjene. S jedne se strane na taj način želi ponovno naglasiti služiteljska narav Crkve, a s druge strane želi se, kao i u Pracrkvi, SVEĆENICIMA pružiti pomoć sa strane, od osoba koje će preuzeti osobite zadaće u pastoralu i društvenim zadaćama Crkve. I đakonsko ređenje obilježava zaređenoga neopozivo i za čitav život. [Youcat 255]