All Questions
prev
Prethodna:3.35 Što su sakramenti?
next
Sljedeći:3.37 Silazi li Duh Sveti na nas po drugi put za vrijeme svete potvrde?

3.36 Koji je učinak krštenja?

Sakramenti

Krštenjem vodom, Bog nas usvaja kao svoju djecu. Od tog trenutka nadalje dio smo njegove Crkve, proširena obitelj kršćana. Osoba koja prima krštenje (ili njegovi roditelji) obećava da će dati sve od sebe kako bi živjela dobar kršćanski život i odbacila sve što je zlo.

Ovaj sakrament briše naš istočni grijeh, zlo koje smo naslijedili od naših predaka. Svi grijesi koje je krštena osoba počinila do tog trenutka, također se brišu i oprošteni su. Na taj način naš novi život, kao kršćanin, započinje čiste prošlosti! Od trenutka našeg krštenjaDuh Sveti pomaže nam da živimo kao dobri kršćani (1 Kor 12,13).

 

Krštenjem postajemo djeca Božja i članovi Crkve. Istočni grijeh i naši osobni grijesi se brišu.
The Wisdom of the Church

Od kada Crkva podjeljuje krštenje?

Od dana Pedesetnice Crkva podjeljuje krštenje onomu tko vjeruje u Isusa Krista. [KKKC 255]

Tko može krstiti?

Redoviti službenici krštenja jesu biskup i svećenik; u latinskoj Crkvi i đakon. U slučaju nužde krstiti može svatko uz uvjet da ima nakanu učiniti ono što čini Crkva. On izlijeva vodu na krštenikovu glavu i izgovara trojstven krsni obrazac: “Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.” [KKKC 260]

Može li se spasiti i bez krštenja?

Budući da je Krist umro za spasenje sviju, mogu se i bez krštenja spasiti oni koji umru za vjeru (krštenje krvlju), katekumeni i svi oni koji na poticaj milosti i ne poznavajući Krista ni Crkvu iskreno traže Boga i nastoje izvršiti njegovu volju (krštenje željom). Što se tiče djece umrle bez krštenja, Crkva ih u svojoj liturgiji povjerava Božjemu milosrđu. [KKKC 262]

Koji su učinci krštenja?

Krštenjem se briše istočni grijeh i svi osobni grijesi, kao i sve kazne za grijehe; posvećujućom se milošću postaje dionikom trojstvenoga božanskog života, a milošću opravdanja se pritjelovljuje Kristu i njegovoj Crkvi; krštenje daje udioništvo u Kristovu svećeništvu i tvori temelj zajedništva sa svim kršćanima; udjeljuje teološke krjeposti i darove Duha Svetoga. Krštenik zauvijek pripada Kristu: naime, obilježen je Kristovim neizbrisivim biljegom (karakter). [KKKC 263]

Što je to krštenje?

Krštenje je put iz kraljevstva smrti u život; vrata u CRKVU i početak trajna zajedništva s Bogom.

 

Krštenje je temeljni SAKRAMENT i pretpostavka za sve ostale sakramente. Sjedinjuje nas s Isusom Kristom, uvodi nas u njegovu otkupiteljsku smrt na križu i tako nas oslobađa od vlasti istočnoga grijeha i svih osobnih grijeha te čini da s njim uskrsnemo na život bez kraja. Budući da je krštenje savez s Bogom, čovjek mu mora dati svoj pristanak. Pri krštenju djece roditelji ispovijedaju (priznaju) vjeru umjesto njih. [Youcat 194]

Kako se podjeljuje krštenje?

Klasičan oblik podjeljivanja krštenja jest trostruko uranjanje krštenika u vodu. Međutim, ponajviše se krštenika polijeva triput vodom po glavi i za to vrijeme krstitelj izgovara riječi: “I., ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.”

 

Voda simbolizira očišćenje i novi život, što je već bilo izraženo u krštenju pokore kod Ivana Krstitelja. Krštenje, podijeljeno vodom “u ime Oca i Sina i Duha Svetoga”, više je od znaka obraćenja i pokore, ono je novi život u Isusu Kristu. Stoga k tome dolaze još znakovi pomazanja, bijele odjeće i krsne svijeće. [Youcat 195]

Zašto se Crkva čvrsto drži prakse krštenja djece?

Crkva se drži prakse krštenja djece od davnih dana. Zato postoji jedan razlog: prije nego što se mi odlučimo za Boga, Bog se je odlučio za nas. Krštenje je dakle, milost, nezasluženi dar Boga koji nas bezuvjetno prihvaća. Roditelji vjernici, koji žele najbolje za svoje dijete, žele krštenje kojim dijete biva otrgnuto utjecaju istočnoga grijeha i snazi smrti.

 

Krštenje djece pretpostavlja da će kršćanski roditelji krštenika uvesti u vjeru. Nepravedno je, iz krivo shvaćena liberalizma, djetetu uskratiti krštenje. Kako se djetetu ne smije uskratiti ljubav, da bi se samo poslije moglo odlučiti za ljubav, tako bi bila nepravda kada bi mu roditelji vjernici uskratili Božju milost u krštenju. Kao što je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da govori, ali mora naučiti jezik, tako je svaki čovjek rođen sa sposobnošću da vjeruje, ali vjeru mora upoznati. U svakom slučaju krštenje se nikome ne može nametnuti. Tko je krštenje primio kao malo dijete, mora ga kasnije u svojemu životu “ratificirati”, to znači: mora ga potvrditi svojim vlastitim pristankom kako bi bilo plodonosno. [Youcat 197]

Je li krštenje doista jedini put spasenja?

Za sve koji su primili evanđelje i po njemu čuli da je Krist “Put, Istina i Život” (Iv 14,6) krštenje je jedini put k Bogu i spasenju. Istodobno je istina da je Isus umro za sve ljude. Stoga spasenje nalaze i svi oni ljudi koji nisu imali prilike doista upoznati Krista i vjeru, ali iskrena srca Boga traže i žive po glasu svoje savjesti (takozvano krštenje želje).

 

Bog je povezao spasenje sa SAKRAMENTIMA. Stoga ih Crkva mora ljudima neumorno nuditi. Odreći se toga poslanja značilo bi izdati Božji nalog. Sam Bog nije pak vezan svojim sakramentima. Gdje Crkva nije došla ili nije uspjela – bilo vlastitom krivnjom ili iz drugih razloga – sam Bog ljudima otvara druge putove spasenja u Kristu. [Youcat 199]

Zašto kršćani trebaju kod krštenja izabrati ime velikoga sveca?

Nema boljih primjera od svetaca, kao ni boljih pomoćnika. Kada mi je zaštitnik imenjak svetac, imam prijatelja kod Boga. [Youcat 202]

This is what the Church Fathers say

Sv. Tertulijan, O krštenju

Sretan je sakrament naše vode, jer smo pranjem grijeha naše prijašnje sljepoće oslobodili [i priznali] vječni život!... Ali mi, male ribice, po primjeru IXTHUSUS-a (= riba) Isusa Krista, rođeni smo u vodi, niti imamo sigurnost na bilo koji drugi način osim trajnim boravkom u [toj] vodi. [Sv. Tertulijan, O krštenju, 1. poglavlje (ML 1, 1197)]

Sv. Ambrozije, O otajstvima

Što ste vidjeli? Voda, svakako, ali ne samo voda; vidjeli ste đakone kako tamo poslužuju, a biskup je postavljao pitanja i posvećivao... Vjerujte, dakle, da je Božja prisutnost tamo. Vjerujete li radnom postupku, a ne vjerujete u prisutnost? Otkuda radni postupak, osim ako prisutnost nije došla ranije? [Sv. Ambrozije, O otajstvima, 3. poglavlje, 8. redak (ML 16, 391)]