4.38 Je li eutanazija pogrešna u svakom slučaju?
Izraz "eutanazija" postao je sinonim za ubijanje nekoga tko više ne želi živjeti: smrt na vlastiti zahtjev. U slučaju eutanazije, okončavamo život kojeg nam je Bog dao: zaustavljamo nešto što ne pripada nama da činimo.
Umjesto da se nekome pomogne da voli i poštuje život, kojeg je dao Bog, toj osobi pomaže se da okonča taj život. Izvođenje eutanazije krši drevnu zakletvu grčkog liječnika Hipokrata. Čovjek nikada nema pravo završiti vlastiti život i zato je eutanazija uvijek neispravna.
Što zabranjuje peta zapovijed?
Peta zapovijed, kao ono što se teško protivi moralnome zakonu, zabranjuje:
- izravno i hotimično čovjekoubojstvo, kao i sudjelovanje u njemu
- izravan pobačaj (čedomorstvo), koji je željen bilo kao cilj, bilo kao sredstvo, kao i sudjelovanje u pobačaju, pod kaznom izopćenja, jer se ljudsko biće već od njegova začeća mora poštivati i najbrižnije štititi u njegovoj cjelovitosti
- izravnu eutanaziju, koja se sastoji u činu ili propustu kojim se okončava život prikraćenima, bolesnima ili osobama na smrt
- samoubojstvo i dragovoljno sudjelovanje u njemu, jer ono je teška uvrjeda ispravne ljubavi prema Bogu, prema sebi i bližnjemu: pri tome odgovornost može biti povećana zbog sablazni ili smanjena zbog psihičkih poremećaja i teških strahova. [KKKC 470]
Koji su medicinski postupci dopušteni kada se drži da je skora smrt neizbježna?
Ne može se zakonito prekinuti liječenje koje se bolesnoj osobi redovito pruža. Međutim, zakoniti su upotreba analgetika, kojima svrha nije smrt, kao i odustajanje od “terapeutske upornosti”, tj. od nesrazmjernih medicinskih postupaka i onih koji ne daju nadu u pozitivan ishod. [KKKC 471]
Je li dopuštena pomoć pri umiranju?
Izravno odvođenje u smrt prekršaj je protiv zapovijedi “Ne ubij!” (Izl 20,13), dok je biti na pomoći umirućoj osobi zapovijed ljudskosti.
U stvari, radi se o tome da li se nekoga čovjeka ubija ili ga se pusti da umre i pri tome sudjeluje. Tko teškoga bolesnika namjerno vodi u smrt, griješi protiv pete zapovijedi. Tko prati umirućega, izvršava zapovijed ljubavi prema bližnjemu. Opravdano je, ako se pred očima ima sigurna smrt pacijenta, da se odustane od izvanrednih i mučnih medicinskih zahvata koji ne će donijeti sam pacijent, odnosno to već prije odlučiti. Ukoliko on to više nije u stanju učiniti, mora to učiniti onaj tko je opunomoćen očitovati izjavljenu ili predmnijevanu volju umirućega. Nikada se ne smije prekinuti njega umirućega; ona je zapovijed ljubavi i milosrđa prema bližnjemu. K tomu može biti opravdano i u skladu s dostojanstvom ljudske osobe upotrijebiti lijekove za ublažavanje boli, čak i onda ako postoji opasnost da će se time bolesniku skratiti život. Odlučujuće je da takvi lijekovi nemaju za cilj smrt i da ne posluže kao sredstva za usmrćenje osobe. [Youcat 382]
Papa Ivan Pavao II., Evanđelje života
U društvenom i kulturnom kontekstu, koji otežava suočavanje i prihvaćanje patnje, napast postaje tim veća da problem patnje riješi uklanjanjem u korijenu, ubrzavanjem smrti... Potvrđujem da je eutanazija teško kršenje Božjeg zakona, jer je to namjerno i moralno neprihvatljivo ubojstvo ljudske osobe. [Papa Ivan Pavao II., Evanđelje života, 15.65]
