4.41 Ide li čovjek u pakao ako počini samoubojstvo?
Vrlo je žalosno kad se netko osjeća prisiljen počiniti samoubojstvo, krajnji čin očaja. Vrlo je pogrešno okončati vlastiti život. Umjesto da štitiš život, koji si primio od Boga, prekidaš ga i činiš težak grijeh. Međutim, samo Bog poznaje najdublje razloge zbog kojih je netko počinio taj čin. U gotovo svim slučajevima osoba ne može biti odgovorna u potpunosti.
Bog također voli tu osobu, unatoč njezinu strašnom činu očaja. Povrh svega, možemo se pouzdati u Božju ljubav i milosrđe i moliti ga da za tu osobu rezervira mjesto u raju. To ujedno pokazuje koliko je važno podržati ljude, koji imaju suicidne misli, kako bi im pomogli da shvate vrijednost života, kojeg bismo trebali zaštititi u svim okolnostima.
Ako se boriš s ovim problemom ili poznaješ nekoga, potraži spas.
Što zabranjuje peta zapovijed?
Peta zapovijed, kao ono što se teško protivi moralnome zakonu, zabranjuje:
- izravno i hotimično čovjekoubojstvo, kao i sudjelovanje u njemu
- izravan pobačaj (čedomorstvo), koji je željen bilo kao cilj, bilo kao sredstvo, kao i sudjelovanje u pobačaju, pod kaznom izopćenja, jer se ljudsko biće već od njegova začeća mora poštivati i najbrižnije štititi u njegovoj cjelovitosti
- izravnu eutanaziju, koja se sastoji u činu ili propustu kojim se okončava život prikraćenima, bolesnima ili osobama na smrt
- samoubojstvo i dragovoljno sudjelovanje u njemu, jer ono je teška uvrjeda ispravne ljubavi prema Bogu, prema sebi i bližnjemu: pri tome odgovornost može biti povećana zbog sablazni ili smanjena zbog psihičkih poremećaja i teških strahova. [KKKC 470]
Kakvi su postupci ovom zapovijeđu zabranjeni?
Ovom je zapovijeđu zabranjeno ubijanje i pomaganje kod ubijanja. U ratu je zabranjeno ubijanje nenaoružanih civila. Zabranjen je pobačaj od djetetova začeća. Zabranjeno je samoubojstvo i samosakaćenje ili uništavanje svojega života. Zabranjena je i eutanazija, dakle ubijanje hendikepiranih, bolesnih ili umirućih ljudi.
Danas se često naizgled humanizam razlozima zaobilazi zabrana ubijanja. Međutim, ni eutanazija ni pobačaj nisu humana rješenja. Zato je Crkva u tim pitanjima potpuno jasna. Tko god sudjeluje kod pobačaja, drugog na to potiče ili ga na to savjetuje, taj je – kao i u slučaju drugih prekršaja protiv života – automatski ekskomuniciran (isključen iz Crkve). Kada psihički bolesnik počini samoubojstvo, odgovornost za to je nerijetko umanjena, a često je uopće nema. [Youcat 379]
Koliko tužnih ljudi, koliko tužnih ljudi bez nade! Sjetite se i mnogih mladih ljudi, koji nakon isprobavanja toliko puno stvari ne uspiju pronaći životni smisao i odluče se za samoubojstvo kao rješenje. Znate li koliko danas mladih ljudi počini samoubojstvo? Veliki broj. Zašto? Nemaju nade. Isprobali su toliko stvari i društvo, što je okrutno - okrutno je! - ne mogu vam dati nadu. Nada je poput milosti: ne može se kupiti, ona je Božji dar. Moramo pružiti kršćansku nadu svojim svjedočenjem, svojom slobodom i radošću. Sadašnjost, koju nudi Bog milosti, daje nadu. [Obraćanje, 17. lipnja 2013.]
