M.2. Kako mogu biti kršćanin u vojsci? Je li katolik bolji vojnik?
Biblija uči „Ne ubij” (Izl 20, 13), a kršćani se još uvijek prijavljuju u vojsku i sudjeluju u ratu ... „Ne počini zločin ubojstva” je bolji prijevod, u ekstremnim slučajevima korištenje (smrtonosne) sile je prihvatljivo u obrani - sve dok je sila proporcionalna prijetnji i koristi se u obrani slabih i ranjivih. Čak je i vrlo kršćanska stvar založiti se za one koji su u potrebi. Život je beskrajno dragocjen Bogu i treba ga braniti.
Sve dok trajni svjetski mir nije postignut, neki će kršćani morati mačevati mačevima da bi se oslobodili zla i ostvarili mir, ali oni koriste nasilje s bolom u srcu. Kao što je rekao papa Ivan Pavao II., rat nije uvijek neizbježan, ali je uvijek poraz za čovječanstvo. Kršćani mogu biti veliki vojnici ako u svim djelima brane i veličaju Božju ljubav, pravdu, suosjećanje, pouzdanost i nesebičnost.
Zašto se mora poštovati ljudski život?
Ljudski je život svet zato što od samog početka uključuje stvaralačko Božje djelo i trajno ostaje u osobitom odnosu sa Stvoriteljem, svojom jedinom svrhom. Samo je Bog Gospodar života od njegova početka do kraja te nitko, ni u kakvim okolnostima, ne može prisvojiti pravo izravnog uništenja nedužnog ljudskog bića. Ubojstvo ljudskoga bića teško se protivi dostojanstvu osobe i Stvoriteljevoj svetosti. „Ne ubijaj nedužna i pravedna” (Izlazak 23, 7) (KKC 2258).
Zašto nije dopušteno oduzeti vlastiti život ili živote drugih?
Samo je Bog Gospodar života i smrti. Osim u slučaju nužne samoobrane, ne smije se ubiti čovjeka. Dirnuti u nečiji život zločin je protiv Boga. Ljudski je život svet, a to znači: pripada Bogu, njegovo je vlasništvo. Čak nam je i naš vlastiti život povjeren. sam nam je Bog darovao život; samo ga on ima pravo uzeti. U Knjizi Izlaska doslovno stoji: „Ne ubij!” (Izl 20, 13) (Youcat 378).
Kakvi napadi na ljudski život su zabranjeni 5. zapovijeđu?
Ovom je zapovijeđu zabranjeno ubijanje i pomaganje kod ubijanja. U ratu je zabranjeno ubijanje nenaoružanih civila. Zabranjen je pobačaj od djetetova začeća. Zabranjeno je samoubojstvo i samosakaćenje ili uništavanje svojega života. Zabranjena je i eutanazija, dakle ubijanje hendikepiranih, bolesnih ili umirućih ljudi. Danas se često naizgled humanim razlozima zaobilazi zabrana ubijanja. Međutim, ni eutanazija ni pobačaj nisu humana rješenja. Zato je Crkva u tim pitanjima potpuno jasna. Tko god sudjeluje kod pobačaja, drugoga na to potiče ili ga na to savjetuje, taj je – kao i u slučaju drugih prekršaja protiv života – automatski ekskomuniciran (isključen iz Crkve). Kada psihički bolesnik počini samoubojstvo, odgovornost za to je nerijetko umanjena, a često je uopće nema (Youcat 379).
Zašto se legitimna obrana ne protivi poštivanju života?
Zato što se pri izboru legitimne obrane poštuje pravo na život (bilo vlastito pravo na život ili pravo drugoga), a ne izabire se ubijanje. Doista, za onoga tko je odgovoran za život drugih, zakonita obrana može biti ne samo pravo, već i teška dužnost, pod uvjetom da se ne primijeni neproporcionalna sila (KKC 2321).
Zašto je ubijanje dopušteno u slučaju legitimne samoobrane?
Kada netko izravno napada na tuđi život, smije ga se i treba ga se zaustaviti, čak i ako će sam napadač biti ubijen. Obrana u nuždi nije samo pravo; ona čak može za onoga, tko snosi odgovornost za život, biti i dužnost. U nužnoj obrani ne smije se, međutim, poslužiti neprimjerenim sredstvima i na okrutan način (Youcat 380).
Što je legitimna obrana?
Zabrana ubojstva ne dokida pravo da se nepravednom napadaču oduzme mogućnost da nanese zlo. Zakonita obrana teška je dužnost onome koji je odgovoran za život drugih i za opće dobro (KKC 2321).
„Čuvari zakona - vojska i policija – imaju zadatak osigurati sigurno okruženje kako bi svaki građanin mogao živjeti u miru i spokoju. U svojim obiteljima, na raznim područjima u kojima djelujete, možete biti oruđa pomirenja, graditelji mostova i sijači mira. Doista, pozvani ste ne samo da spriječite, upravljate i zaustavite sukobe, nego i da doprinese izgradnji reda utemeljenog na istini, pravdi, ljubavi i slobodi, prema definiciji mira svetog Ivana XXIII. u njegovoj Enciklici Pacem in Terris (br. 18 ff.)” (Papa Franjo, Opća audijencija 30. travanja 2016.).
