1.50 Koliko je važno uskrsnuće?
Isus je bio mrtav, a zatim se vratio u život. Ustao je od mrtvih i obećao da ćemo i mi uskrsnuti. Uskrsnuće je srž naše vjere (1 Kor 15,14). Još u Starom zavjetu, Bog je već obećao svom narodu vječni život (Ez 37,5)
Nakon naše smrti živimo dalje, nadamo se s Bogom. Na kraju vremena ponovno smo sjedinjeni s svojim tijelima. Tada će vječnost s Bogom zaista započeti. Osim ljudi, koji su namjerno i odlučno izabrali biti protiv Boga, svi će biti potpuno sretni s Bogom zauvijek na nebu nakon našeg uskrsnuća.
Koji je smisao i spasotvorno značenje Uskrsnuća?
Uskrsnuće je vrhunac i ispunjenje Utjelovljenja. Ono potvrđuje Kristovo božanstvo, kao i sve što je on učinio i naučavao te ostvaruje sva nama dana Božja obećanja. Nadalje, Uskrsnuli, pobjednik nad grijehom i smrću, počelo je našega opravdanja i našega uskrsnuća: već sada nam proviđa milost posinovljenja koja je stvarno dioništvo u njegovu životu jedinorođenoga Sina, a zatim, na koncu vremena, on će uskrisiti naša tijela. [KKKC 131]
Što se je njegovim uskrsnućem u svijetu promijenilo?
Jer smrću sve ne završava, u svijet su došle radost i nada. Jer nad Isusom “smrt više ne gospoduje” (Rim 6,9), ne gospoduje više ni nad nama, koji smo Isusovi. [Youcat 108]
Što se smrću događa našemu tijelu, a što duši?
Smrću, odjeljivanjem duše od tijela, tijelo se raspada, dok besmrtna duša ide u susret Božjemu sudu i čeka da se ponovno sjedini s tijelom, kada o ponovnu Gospodnjemu dolasku preobraženo uskrsne. Shvatiti kako će se uskrsnuće ostvariti nadilazi naše predodžbe i naše shvaćanje. [KKKC 205]
Zašto vjerujemo u uskrsnuće “tijela”?
Biblijska riječ “tijelo” označava čovjeka u njegovoj slabosti i smrtnosti. Bog ne gleda na ljudsko tijelo kao na nešto manje vrijedno. U Isusu Kristu sam je uzeo “tijelo” (→UTJELOVLJENJE) da čovjeka spasi. Bog ne spašava samo ljudski duh, nego ga spašava kao cjelinu, s tijelom i dušom.
Bog nas je stvorio s tijelom i dušom. On ne ostavlja “tijelo”, odnosno sve stvoreno, da na kraju svijeta propadne kao kakva stara igračka. U “posljednji dan” probudit će nas u tijelu, to znači: bit ćemo preobraženi, ali ćemo se i nadalje osjećati u svojemu elementu. Također, za Isusa, “biti u tijelu” nije bila tek faza. Kada se Uskrsli očitovao, učenici su vidjeli znakove njegovih tjelesnih rana. [Youcat 153]
Što se s nama događa kada umremo?
U smrti se duša i tijelo dijele. Tijelo propada, a duša ide k Bogu i čeka da se ponovno sjedini s uskrslim tijelom na posljednjemu sudu.
Kako će se zbiti uskrsnuće, to je tajna. Jedna nam slika može pomoći da nešto pojmimo: pogledom na lukovicu tulipana ne možemo prepoznati u kakav će se čudesni cvijet razviti iz mračne zemlje. Tako ne znamo ništa ni o budućemu izgledu našega novog tijela. Pavao je ipak siguran: “Sije se u sramoti, uskršava u slavi” (1 Kor 15,43a). [Youcat 154]
Što znači “zajedništvo svetih”?
“Zajedništvu svetih” pripadaju svi ljudi koji su svoju nadu položili u Krista i po krštenju njemu pripadaju, bilo da su na životu ili su već preminuli. Budući da smo u Kristu jedno Tijelo, živimo u zajedništvu koje obuhvaća nebo i zemlju.
Crkva je veća i življa nego što mislimo. Njoj pripadaju živi i preminuli (bilo da su u procesu očišćenja, bilo da su već u nebeskoj slavi), poznati i nepoznati, veliki sveci i nepoznati ljudi. Mi možemo biti jedni za druge i preko smrti. Možemo zazivati naše svece zaštitnike i svece koji su nam osobito dragi, al i naše bližnje koji su preminuli, za koje vjerujemo da su već kod Boga. S druge strane, možemo našim pokojnima, koji su još na putu očišćenja, pomoći svojom molitvom. Sve što pojedinac u Kristu i s Kristom čini i podnosi, svima je na korist. S druge strane, nažalost, to također znači da svaki grijeh šteti zajedništvu. [Youcat 146]
Sv. Augustin, O vjeri, nadi i ljubavi
Nakon uskrsnuća... postojat će dva kraljevstva, svako sa svojim zasebnim granicama, jedno Kristovo, drugo đavolsko; jedan se sastoji od dobra, a drugi od zla, ali oboje se sastoji od anđela i ljudi. Prvi neće imati volje za grijeh, drugi neće moći i neće imati snage birati smrt, ali prvi će živjeti istinski i sretno u vječnom životu. [Sv. Augustin, O vjeri, nadi i ljubavi (Priručnik), 29. poglavlje, 111 (ML 40, 284)]
